POVERENIK
ZA INFORMACIJE OD JAVNOG ZNAČAJA
I ZAŠTITU PODATAKA O LIČNOSTI

logo novi


POVERENIK
ZA INFORMACIJE OD JAVNOG ZNAČAJA
I ZAŠTITU PODATAKA O LIČNOSTI



logo novi

POVERENIK
ZA INFORMACIJE OD JAVNOG ZNAČAJA I ZAŠTITU PODATAKA O LIČNOSTI
Čitaj mi

Da li se Zakon o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja ("Sl. glasnik RS" br.120/04) odnosi i na organe Državne zajednice SCG? (avgust 2005.g.)

Odgovor:

Odgovor je sadržan u saopštenju za javnost koje je Poverenik dao 15.08.2005.g. povodom obraćanja građana i medija, a koja ukazuju na prisustvo jednog broja zahteva za zaštitu prava, odnosno žalbi po kojima, iako izražavaju opravdan interes javnosti, Poverenik, iz zakonskih razloga, ne može da postupa:

„Postoje, u osnovi, dve grupe takvih zahteva. Za obe je zajednička nenadležnost Poverenika, ali u svemu ostalom, pravne situacije koje ih se tiču bitno su različite.

U prvu grupu spadaju zahtevi za zaštitu prava, odnosno žalbe na postupke šest državnih organa, protiv kojih se, shodno članu 22 st. 2 Zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja, ne može izjaviti žalba Povereniku. Radi se o Narodnoj Skupštini, Predsedniku Republike, Vladi Republike, Ustavnom sudu, Vrhovnom sudu i Republičkom javnom tužiocu. Međutim, ovo ne znači da se Zakon ne odnosi na ove organe, niti da je isključena mogućnost da građani traže zaštitu svojih prava. Zakon se i na ove organe odnosi u punom kapacitetu, samo što se zaštita prava ne ostvaruje žalbom Povereniku, nego u upravnom sporu pred Vrhovnim sudom.

Ozbiljan problem postoji u vezi sa drugom grupom zahteva. Reč je o onim koji se tiču informacija koje su u posedu organa Državne zajednice SCG. Sa stanovišta ostvarivanja prava na slobodan pristup informacijama, ovde je situacija neuporedivo lošija. Zakon o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja, kao republički zakon, ne odnosi se na njih. Dakle, u ovom slučaju, ne samo da Poverenik nije nadležan, nego ne postoji nijedan organ koji je nadležan da štiti pravo na slobodan pristup informacijama, niti postoji uređen pravni put do njih.

Potrebno je promeniti takvo stanje. Sve su češće situacije u kojima je evidentan pojačan interes javnosti za brojne informacije nastale u radu ili u vezi sa radom organa Državne zajednice. Legitimitet tog interesovanja je, u demokratskom društvu, nesporan. Zato je jako važno da nadležni organi Državne zajednice SCG, što pre, urede način i omoguće ostvarivanje prava na pristup informacijama kojima oni raspolažu.