POVERENIK
ZA INFORMACIJE OD JAVNOG ZNAČAJA
I ZAŠTITU PODATAKA O LIČNOSTI

logo novi


POVERENIK
ZA INFORMACIJE OD JAVNOG ZNAČAJA
I ZAŠTITU PODATAKA O LIČNOSTI



logo novi

POVERENIK
ZA INFORMACIJE OD JAVNOG ZNAČAJA I ZAŠTITU PODATAKA O LIČNOSTI

Čitaj mi

Polazeći od odredbe člana 2. Zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja ("Sl.glasnik RS" 120/04, 54/07, 104/09 i 36/10), informacija od javnog značaja podrazumeva informaciju koja može biti dostupna bilo kome, a ne samo tražiocu.

Prema čl.14. Zakona, zaštita privatnosti jeste jedno od mogućih ograničenja prava na slobodan pristup informacijama od javnog značaja, s tim što Zakon, u istom članu propisuje i izuzetke u korist prava javnosti da zna( čl.14.tač.1-3). Izuzeci se odnose na situacije kada se lice na koje se informacije odnose, saglasilo da se informacije učine dostupnim, zatim na situaciju kada se radi o ličnosti, pojavi ili događaju od interesa za javnost, a naročito ako se radi o nosiocu državne i političke funkcije i ako je informacija važna s obzirom na funkciju koju to lice vrši i najzad, na situaciju kada se informacija odnosi na lice koje je svojim ponašanjem, naročito u vezi sa privatnim životom, dalo povoda za traženje informacije.

Odluka o tome da li po zahtevu tražioca informaciju o adresi stanovanja funkcionera treba učiniti dostupnom javnosti, zavisi dakle od toga da li su za objavljivanje tih informacija ispunjeni uslovi za primenu izuzetaka od prava na privatnost, propisanih članom 14.tač.1-3. Zakona.

Iz navedenog proističe da kada ne postoji saglasnost funkcionera o čijim podacima je reč za objavljivanje podataka, odluka o njihovoj dostupnosti zavisi od toga da li je informacija o privatnoj adresi funkcionera važna s obzirom na funkciju koju funkcioner obavlja i od toga da li je on svojim ponašanjem, dao povoda za traženje takve informacije. To se procenjuje u konkretnoj situaciji po podnetom zahtevu.

Činjenica da su informacije tražiocu potrebne radi dostavljanja sudu u vezi sa utuženjem, tj. uređivanja podneska, sama po sebi nije dovoljan razlog da se privatna adresa funkcionera učini opšte dostupnom, kao informacija od javnog značaja. Drugo je pitanje da li su opravdana zakonska rešenja ili praksa postupajućih sudova ili drugih organa kod insistiranje na privatnoj, a ne službenoj adresi funkcionera, ako je utuženje u vezi sa vršenjem funkcije, kao i to da te podatke pribavlja sama stranka, a ne sud po službenoj dužnosti.

Odbijanjem zahteva da se adresa funkcionera učini dostupnom javnosti, ne sme se dovoditi u pitanje pravo tražioca da, radi ostvarivanja legitimnog interesa, po drugom osnovu ostvarujete pravo na podatke o adresi stanovanja određenog lica koji se vode u evidenciji nadležnog organa, ali ne kao informaciju od javnog značaja, tj. opšte dostupnu. U tom smislu treba imati u vidu odredbe Zakona o prebivalištu i boravištu građana (čl.20.) koje propisuju da se podaci o prebivalištu i boravištu građana evidentiraju u evidenciji o izdatim ličnim kartama, kao i odredbe Zakona o ličnoj karti (čl.28.) kojim su propisani uslovi davanja podataka iz evidencije ličnih karata, koji postupak se sprovodi po pravilima Zakona o opštem upravnom postupku (čl.161.).

Br. 07-02649/2013-02 15.08.2013.