 Mogućnost da službe bezbednosti, po proceni koja ne podleže oceni suda, pristupaju podacima, predstavlja odstupanje od ustava.
Mogućnost da službe bezbednosti, po proceni koja ne podleže oceni suda, pristupaju podacima, predstavlja odstupanje od ustava.Presretanje i zadržavanje podataka o elektronskim komunikacijama, jednostavnije rečeno listinga telefonskih razgovora, službe bezbednosti bi mogle obavljati i bez odluke suda ako se usvoji predlog novog pravilnika o tehničkim zahtevima za uređaje i programsku podršku za zakonito presretanje elektronskih komunikacija i zadržavanje podataka o elektronskim komunikacijama. Pojedine odredbe ovog akta krše osnovna ljudska prava, unose nesigurnost i omogućavaju proizvoljna tumačenja, upozorava Rodoljub Šabić, poverenik za informacije od javnog značaja, koji je juče svoje mišljenje o pravilniku prosledio i Ministarstvu kulture, informisanja i informacionog društva, zaduženom za ovu oblast.
U tekstu pravilnika, kako kaže Šabić pominje se višeznačni termin „nalog”, a ne odluka suda, kao osnov za pristup takozvanim zadržanim podacima o elektronskom komunikacionom saobraćaju.
– Mogućnost da neograničeno, po sopstvenoj proceni, koja ne podleže oceni suda, službe bezbednosti pristupaju podacima o tome ko s kim, kada, kojom vrstom veze, sa koje lokacije komunicira, predstavlja ozbiljno odstupanje od ustavom zagarantovane nepovredivosti pisama i drugih sredstava opštenja – objašnjava poverenik za informacije o javnom značaju.
Pravilnik uvodi neke nove termine, kao što su „tajni nadzor lokacije korisnika” i „posebno zaštićeni korisnici”, a za to ne postoji pravni osnov u Zakonu o elektronskim komunikacijama,
Odredba o tajnom nadzoru lokacije korisnika, bez obzira na to da li on učestvuje u komunikaciji, kako kaže Šabić, veoma je sporna.
– Reč je o obradi podataka o ličnosti, koja je materija zakona, a ne podzakonskih akata. Utvrđivanje lokacije korisnika u pojedinim situacijama, naravno, može biti korisno, ne samo iz razloga istrage, vođenja krivičnog postupka ili zbog zaštite interesa nacionalne bezbednosti, već i iz razloga zaštite života, kao što je to u slučaju nestanka lica usled elementarnih nepogoda, ali to ne može da se uredi ovim pravilnikom – istakao je Šabić u
razgovoru za „Politiku”.
Takođe, iz teksta pravilnika nije jasno ko su „posebno zaštićeni korisnici”.
– Reč je o osobama čiju listu utvrđuje BIA u saradnji sa ministarstvima unutrašnjih poslova i odbrane, ali u Zakonu o elektronskim komunikacijama ne spominje se ova kategorija građana – objašnjava Šabić i dodaje da u borbi protiv terorizma i organizovanog kriminala država mora da poštuje određene granice koje se odnose na privatnost građana, a koje su ustavom određene.
– Ovaj pravilnik prelazi te granice. Zbog sumnji da su otišle predaleko mnoge evropske države preispituju svoje odluke koje su podrazumevale intenzivnije zadiranje u privatnost građana zbog realne opasnosti od terorizma – kaže naš sagovornik i dodaje da je, iz tog razloga, otvoreno preispitivanja određenih direktiva Evropske unije.
Antrfile : Javne konsultacije umesto rasprave
O spornom pravilniku otvorene su javne konsultacije, u okviru kojih se u pisanom, štampanom ili elektronskom obliku, mogu slati komentari na ovaj akt. Konsultacije su otvorene još dva dana, a Šabić je zahtevao od nadležnog Ministarstva kulture da produži rok za konsultacije o ovom pravilniku i da ih podigne na nivo javne rasprave. Sporni pravilnik određuje obaveze lica koja obavljaju delatnost elektronskih
komunikacija, tačnije operatera, u pogledu obezbeđivanja odgovarajućih uređaja i programske podrške za zakonito presretanje i zadržavanje podataka o elektronskim komunikacijama.
U skladu sa ovim aktom, operater je dužan da o svom trošku obezbedi, unapredi i održava uređaje i programsku podršku, koji omogućavaju ovaj posao. Zakonito presretanje elektronskih komunikacija obuhvata: tajni nadzor sadržaja komunikacija, podataka o saobraćaju, lokacije korisnika i međunarodnih komunikacionih veza.
U pravilniku je navedeno da „pristup podacima i dokumentima, koji su nastali kao rezultat primene zakonitog presretanja elektronskih komunikacija imaju nadležni kontrolni organi i tela u okviru njihovih, zakonom propisanih, ovlašćenja”.
 
						
												
						
 
 
        